Vjeronauk
Za
vjeroučitelje
Nakon
okruglog stola u Palaci federacije u svibnju 2001. bilo je jasno da se pristupilo
ozbiljno promatranju uvodenja vjeronauka kao predmeta u državne škole. Na okruglom
stolu su bili prisutni i Muslimani sa Sandžaka i iz Beograda, Rimokatolici,
Protestanti i Židovi. Predstavnici triju ministarstava tj. savezno i republicko
ministarstvo vjera i republicko ministarstvo prosvjete i sporta.
Na drugom susretu u Palaci federacije se dogovorilo o modelu ulaska vjeronauka
kao predmeta u državne škole. Prisutni su bili oba ministra vjera i svi predstavnici
Crkava i vjerskih zajednica. Izabran je ovakav model: vjeronauk je izborni konfesionalni
predmet koji nakon izbora postaje obvezatan. Alternativa mu je etika. Ulazi
u redoviti školski sistem s jednim satom tjedno i to postepeno. Za školsku godinu,
2001/2002. samo u prvi razred osnovne škole i prvi srednje. Nije se pristalo
za peti razred osnovne škole, jer bi trebalo poci s Planom i programom za taj
razred a bez potrebnoga predznanja. Dogovoreno je da se do 30. svibnja izrade
konfesionalni planovi i programi za svih dvanaest godina školovanja. Nakon susreta
biskupa 18. lipnja Plan i program je prihvacen na BK SRJ uz male korekcije i
predan je Ministarstvu vjera da ga proslijedi na uvid i prihvacanje Ministarstvu
prosvjete i sporta.
Nakon tih susreta su se stvari brzo odvijale, tako da je premijer Vlade R. Srbije,
g. Zoran Đindić 04.07.2001. godine bio na susretu s clanovima Sinoda SPC, a
05.07.2001. godine sve vjerske zajednice pozvao k sebi i pred ministrima vjera
sa suradnicima i ministarstvom prosvjete sa suradnicima priopcio odluku Vlade
da se vjeronauk kao školski predmet na teritoriju Republike Srbije uvodi od
1. septembra 2001. godine. Vjerske zajednice preuzimaju kadrovska pitanja, sadržaj
predmeta i izradu udžbenika, a Ministarstvo osigurava prostor, vrijeme i nacin
izvodenja vjeronauka u državnim školama. Ministar prosvjete je cjelu odgovornost
za taj predmet prebacio na vjerske zajednice. Na tom susretu je oformljena Vladina
komisija za program i provedbu vjeronauka u školi (po jedan) iz svake vjerske
zajednice, zatim iz republickog ministarstva vjera i predstavnici Ministarstva
prosvjete i sporta.
Na svim susretima katolicki doprinos i stav je bio ovaj:
- Vjeronauk je izborni predmet i konfesionalni. Nakon izbora postaje obvezatan.
U prva cetiri razreda se ne ocjenjuje brojem nego opisno a ocjena ne ulazi
u prosjek.
- Predavaca vjeronauka imenuje biskup (vjerski poglavar) za svoje podrucje.
Predlaže Ministarstvu prosvjete i sporta njegovo zaposlenje. Radi prema
vlastitom planu i programu koji uz BK SRJ prihvaca i Ministarstvo prosvjete
i sporta.
- Za vjeroucitelje se traži strucna sprema (visoka) da ne bi osjecali
inferiornost u nastavnickom zboru i da bi mogli izvoditi vjeronauk kvalitetno.
Vjeroucitelj ne može biti osoba koju nije provjereno preporucio župnik
ili netko tko poznaje kandidata. Medutim u nedostatku kadra zatraženo
je prijelazno vrijeme osposobljavanja potrebnoga kadra na Teološko-katehetskom
institutu
Katolicka
Crkva ima za sada dovoljan broj kateheta i katehistica, a ocekivati je da ce
se u narednom periodu upisati veci broj na Teološko - Katehetski Institut, jer
je viša i visoka školska sprema uvjet za ulazak u školu.
Nažalost nije se išlo kako je dogovoreno pa se podigla teška "kampanja
u medijima", te je na pocetku školske godine 2001/2002 bila mogucnost upisa:
vjerska nastava, gradansko vaspitanje, oba ili ništa. Unatoc svega toga u novembru
se ušlo u škole uz ove rezultate: U postotcima na vjersku nastavu u prvom osnovne
je upisano 53% djece a u srednju školu 29%. U meduvremenu je u Parlamentu izglasan
zakon po kojemu je vjeronauk obvezatan predmet kao izborni sa alternativom gradanskog
vaspitanja. Za ocekivati je da ce biti daleko veci broj upisanih.
Izraden je udžbenik za prvi i drugi razred osnovne škole, kao i udžbenik za
prvi razred srednje škole.
|