Aktualnosti
Povijest
Bula
Biskup
Mapa biskupije
Središnje ustanove
Katedrala
Župe i svećenici
Školstvo
° TKI
° Paulinum
° Školski vjeronauk
° Augustinianum
Redovnici i redovnice
Caritas
Kršćani zajedno
Svetac tjedna
Duhovno štivo
Foto galerija
Knjiga dojmova
Linkovi

Hosanafest

ARHIVA: ŠTIVA

25 2006
ČOVJEKOV GETSEMANI

«Getsemani» je u kršćanskoj duhovnosti pojam za muku, tjeskobu. Ta riječ sjeća nas na Gospodina Isusa i na mračne čase ouči njegove izdaje i uhićenja. Bilo mu je preteško, «krvlju» se znojio. Ali sklopio je pakt s nebeskim Ocem: «Ipak, tvoja volja neka bude, dragi nebeski Oče!» Isus je izdržao, još te večeri našao je utjehu. Smirila mu je uzdrmanu dušu.
«Getsemani» je nešto što ne možemo do kraja pojmiti. Ne možemo pojmiti te strašne čase, ne možemo dokučiti ali osjećamo snagu i veličinu zla koje nam prijeti. Misterij prvi.
Znaš li što znači «uzdrmana duša»? Ne samo mi, Isusovi učenici, nego svi ljudi imaju iskustvo kada ih misli čudne svladati žele. Znaju za pravi put, i za onaj krivudavi - kuda vodi, ali kad je začaran krivi put. Začaran je i začinjen nekom slatkoćom, nešto poput slatkog meda. Teško je čovjeku koji voli med a ne smije ga jesti... Zlo koje nam prijeti daleko je veća napast, nešto što ipak nije s ovoga svijeta. Znamo mi sve, pogotovo nakon pada, jer se oči tada otvaraju. Ali opet dođe napast. Isus je imao tri strašne napasti za života, i ovu četvrtu u Getsemaniju. Svaki put se uspješno izborio, ali sigurno je osjetio i on, nama jednak čovjek, silinu zavođenja. I mi znamo za sve napasti i za lijek protiv njih, ali uvijek kao da se prvi put susrećemo s tim.
Misterij drugi.
Patnja duše. Pati li se jelen kad se rogovima uplete u granje? Velika je patnja njegova. Čovjekova duša stvorena je za lijepo, iskreno, dobro. I kada se mora susresti sa drugim licem stvarnosti, to boli. Dobro je zaplakati tada. Ali problem nije riješen. «Križ» je ipak sastavnica našeg života. Svatko ima nešto, teže ili lakše što ga pritišće. Grbača je naša snažna ako smo navikli nositi križ. I dobro je dok se nosi, nosi se i Krist na njemu. Kad odbacim križ i Isusa na tom križu odbacujem. A u stvari ni ne znamo da je on tamo da nam olakša patnju zbog nošenja vlastita križa. Zašto odbacujemo katkada ili često križeve? Mislimo da će nam biti lakše? Mislimo zaista da će nam biti lakše bez pomoći Isusove? U križu je spas. To znamo, ali odbacijemo katkada taj spas, ostajući sami na putu tjeskobe.
Misterij treći.
«Kucajte i otvorit će vam se». Te i slične riječi nam govore da se isplati moliti. Molitva nas stavlja u društvo Boga. Tko ulazi u prostor Božji, zaštićen biva. Plašt ljubavi nebeskog nam Oca postavlja se na nas. Srce je čovjekovo, iako uplašeno, zaštićeno. Čujemo li? Zaštićeno je srce čovjeka ako je ušao u sveti Božji prostor. Mogu ga napadati, ali čovjek je situiran. Božje okrilje je naš jedini spas. I Isus ne rješava svoje probleme sam: on računa u Getsemaniju na snagu u molitvi od svojih prijatelja. Drugo, on razgovara sa Ocem. Otac je tu sluša, zagrli, pomogne. Isus je pošao Ocu svome. Predao mu je sve u ruke: i tjeskobu, i plač, i trnje koje je unaprijed vidio, ma svu zlobu ovoga svijeta. Duša mu je «oživjela» i osjetila radost predanja kad je rekao neka bude kako Otac hoće. To znači da se uljuljao u Božju barku i dopustio da bude vođen. Božja barka je čudo, to je naš spas. Znaš da si u poteškoći, ali dopuštaš Božje vođstvo. Povjerenje između čovjeka i Boga je nešto predivno. I spasonosno.
To nam treba na kraju krajeva, zar ne?
To je misterij četvrti ali prekrasan u sebi!
Zvonik


Povratak na prethodnu stranicu Vrh stranice

 

Copyright © 2002 - 2006 Subotička biskupija - Sva prava zadržana. PHP code & design by Zoran Jurić.
Urednici Zoran Vojnić Tunić & Kovács Csaba.
Danas je
Vi ste posjetitelj broj: 1402204. Trenutačan broj posjetitelja: